STATISTIKA JAVNIH FINANCIJA-TROMJESEČNI PODACI – METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

Osnovni pojmovi i definicije

Sektor opće države (S.13) uključuje sve institucionalne jedinice koje su ostali netržišni proizvođači, čiji je output namijenjen individualnoj i zajedničkoj potrošnji te se uglavnom financira od obveznih uplata jedinica koje pripadaju drugim sektorima i/ili svih institucionalnih jedinica koje su ponajprije uključene u preraspodjelu nacionalnog dohotka i bogatstva.

Sektor opće države sastoji se od tri podsektora: središnje države (S.1311), lokalne države (S.1313) i fondova socijalnog osiguranja (S.1314). Središnja država obuhvaća državne upravne organizacije, državne agencije i ostale vladine institucije koje imaju nadležnost nad cijelim gospodarskim teritorijem te su odvojene od fondova socijalne sigurnosti. Središnja država uključuje i neprofitne institucije koje su pod kontrolom te ih uglavnom financira središnja vlast.

Središnja država u ovome fiskalnom izvješću obuhvaća korisnike državnog proračuna, izvanproračunske korisnike (Hrvatske vode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatske ceste, Hrvatski fond za privatizaciju do 31. ožujka 2011., Agenciju za upravljanje državnom imovinom do 30. rujna 2013., Centar za restrukturiranje i prodaju te Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao njezine pravne sljednike) zajedno s Državnom agencijom za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (od 2021. pod nazivom Hrvatska agencija za osiguranje depozita). U 2020. četiri su javna poduzeća, prethodno već klasificirana u S.1311, postala i izvanproračunski korisnici: Hrvatske autoceste (HAC), Autocesta Rijeka − Zagreb (ARZ), HŽ Infrastruktura (HŽI) i HŽ Putnički prijevoz (HŽPP). Potkraj 2020. ARZ ulazi u sastav HAC-a.

Sektor središnje države uključuje i druge javne jedinice koje nisu dio Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a razvrstane su u taj sektor na temelju kvalitativnih ili kvantitativnih kriterija ESA-e 2010, npr. jedinice pod kontrolom države koje su pale na testu tržišnosti.

Primjeri ove skupine jedinica jesu Hrvatska radiotelevizija (HRT), Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), Hrvatski operator tržišta energije (HROTE), Agencija Alan, Hrvatska turistička zajednica, središnje državne lučke uprave itd. Neke jedinice, prvotno u ovom statusu, u međuvremenu su postale proračunski korisnici, npr. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) itd., dok su središnje lučke uprave proračunski korisnici od 2021.

Lokalna država obuhvaća ukupni obuhvat proračuna lokalnih jedinica (Grad Zagreb, 20 županija, 127 gradova i 428 općina) i njihovih proračunskih korisnika (npr. bolnica, škola, vrtića). Osim toga, kao i ostala tijela lokalne samouprave, S.1313 obuhvaća 20 izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave: županijske uprave za ceste i ostale jedinice izvan Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika, razvrstane u S.1313 prema kvalitativnim ili kvantitativnim kriterijima Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA-e 2010), kao što su jedinice u likvidaciji i druge jedinice pod kontrolom lokalne države koje su pale na testu tržišnosti. Neki primjeri tog skupa jedinica jesu razvojne agencije, županijske lučke uprave, turističke zajednice, dio komunalnih poduzeća, Zagrebački električni tramvaj (ZET) itd.

Podsektor fondova socijalne sigurnosti uključuje sve institucionalne jedinice čija je primarna djelatnost administracija sustava socijalne sigurnosti. Stoga taj sektor čine Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Sektorska klasifikacija institucionalnih jedinica dostupna je na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku.

Proračunski manjak (višak) znači neto uzajmljivanje / neto pozajmljivanje (B.9) sektora opće države (S.13) i njenih podsektora: sektora središnje države (S.1311), sektora lokalne države (S.1313) i sektora fondova socijalne sigurnosti (S.1314), odnosno predstavlja razliku između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda, kako je definirano u ESA-i 2010.

Pravni okvir

Izrada i obračun tromjesečnih nefinancijskih računa sektora opće države provodi se u skladu s metodologijom Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010), utvrđenom Uredbom (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (EU), zajedno s njezinim izmjenama i dopunama te pripadajućim metodološkim smjernicama.

Nadalje, obračun se temelji i na zahtjevima europskog zakonodavstva kojima se uređuje izvještavanje o fiskalnim statistikama i proračunskim okvirima država članica, osobito Uredbi Vijeća (EZ) br. 479/2009 o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita te Direktivi Vijeća (EU) 2024/1265 o zahtjevima za proračunske okvire država članica.

Pri kompilaciji podataka primjenjuju se i relevantne metodološke smjernice Eurostata, uključujući Priručnik o deficitu i dugu opće države (Manual on Government Deficit and Debt – MGDD), kojima se omogućuje dosljedna primjena pravila metodologije ESA 2010 i međunarodna usporedivost podataka.

Izvori podataka

Za potrebe kompilacije tromjesečnih nefinancijskih računa sektora opće države prema metodologiji ESA 2010 koriste se administrativni izvori podataka koji proizlaze iz sustava proračunskoga i poslovnog izvještavanja te posebni financijski izvještaji jedinica razvrstanih u sektor opće države. Izvori podataka razlikuju se po pojedinom podsektoru, uzimajući u obzir specifičnosti institucionalnog ustroja, raspoloživost podataka i računovodstvenu osnovu na kojoj se izvještaji sastavljaju.

Osnovni izvori podataka

Osnovni izvori podataka uključuju tromjesečne financijske izvještaje proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna Ministarstva financija, podatke o tromjesečnom izvršenju državnog proračuna iz informacijskog sustava Državne riznice (SAP) prema ekonomskoj i programskoj klasifikaciji, godišnje financijske izvještaje jedinica koje vode neprofitno računovodstvo, godišnje financijske izvještaje poduzetnika reklasificiranih u sektor opće države te izvještaje jedinica čije je poslovanje uređeno posebnim propisima i za koje strukturu i sadržaj financijskih izvještaja propisuju nadležna nadzorna tijela.

Za jedinice koje primjenjuju neprofitno ili poduzetničko računovodstvo i za koje nisu raspoloživi tromjesečni podaci, za potrebe procjene koriste se posljednji dostupni godišnji financijski izvještaji iz baze Financijske agencije (FINA-e).

S.1311 – Središnja država

Osnovni izvor podataka za podsektor S.1311 čine financijski izvještaji državnog proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna, ponajprije kumulativni izvještaji PR-RAS, odnosno izvještaji o izvršenju financijskog plana.

Dopunski su izvor podaci o izvršenju državnog proračuna iz informacijskog sustava Državne riznice (SAP) prema ekonomskoj i programskoj klasifikaciji za provjeru konzistentnosti, kontrolu kvalitete i dopunu pojedinih kategorija transakcija, uz prilagodbu institucionalnom obuhvatu podsektora.

Pri kompilaciji se iz podataka Državne riznice isključuju transakcije jedinica koje pripadaju drugim podsektorima sektora opće države, osobito Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji su razvrstani u podsektor S.1314 – Fondovi socijalne sigurnosti.

S.1313 – Lokalna država

Za podsektor S.1313 osnovni su izvor podataka kumulativni tromjesečni financijski izvještaji PR-RAS jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te njihovih proračunskih korisnika.

Za jedinice razvrstane u ovaj podsektor koje primjenjuju neprofitno ili poduzetničko računovodstvo, a ne sastavljaju tromjesečne financijske izvještaje, koriste se posljednji dostupni godišnji financijski izvještaji iz baze FINA-e, na temelju kojih se procjenjuju tromjesečne vrijednosti.

S.1314 – Fondovi socijalne sigurnosti

Za podsektor S.1314 osnovni izvor podataka su kumulativni financijski izvještaji PR-RAS fondova socijalne sigurnosti.

Kao dopunski izvori, gdje je to primjenjivo, koriste se podaci o izvršenju financijskih planova iz sustava Državne riznice SAP te operativni izvještaji o izvršenju prema modificiranom računovodstvenom načelu nastanka događaja radi kontrole kvalitete, provjere konzistentnosti i dopune pojedinih kategorija u procesu kompilacije.

Dodatni izvori podataka

Uz osnovne administrativne izvore podataka koji proizlaze iz sustava proračunskoga i financijskog izvještavanja, u kompilaciji tromjesečnih nefinancijskih računa sektora opće države koriste se i dodatni administrativni izvori kojima se omogućuju potpunost, kvaliteta i metodološka usklađenost podataka s pravilima ESA-e 2010.

Za kompilaciju poreznih prihoda koriste se detaljni mjesečni podaci Ministarstva financija, uključujući podatke Porezne uprave o naplati poreznih prihoda te izvještaje Financijske agencije (FINA-e) o novčanim tokovima poreznih prihoda. Ti izvori omogućuju procjenu poreznih prihoda prema vremenski prilagođenu gotovinskom načelu, u skladu s metodologijom ESA 2010 i Priručnikom o deficitu i dugu opće države (MGDD). Dodatno se koriste podaci o uplatama u proračun Europske unije, reprogramiranju poreznih obveza te ostalim informacijama potrebnima za pravilno evidentiranje pojedinih poreznih kategorija. Za evidentiranje pojedinih parafiskalnih prihoda i naknada koriste se administrativni podaci nadležnih institucija koje upravljaju tim prihodima.

Podaci o obračunanim kamatama za sve podsektore opće države preuzimaju se od Hrvatske narodne banke, dok se podaci o kamatama na kredite Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) dostavljaju posebnim statističkim izvještajima. Za evidentiranje transakcija povezanih s proračunom Europske unije koriste se podaci Ministarstva financija o uplatama u proračun Europske unije i primicima iz fondova Europske unije.

Za pojedine kapitalne transfere i druge specifične transakcije, uključujući preuzimanja dugova, dokapitalizacije, aktivirana državna jamstva te transakcije povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama i drugim posebnim programima, koriste se administrativni podaci Hrvatske narodne banke i drugih nadležnih institucija.

Obračunski proces u skladu s metodologijom ESA 2010

Prelazak s podataka iskazanih prema nacionalnim računovodstvenim pravilima na kategorije definirane metodologijom ESA 2010 provodi se primjenom odgovarajućih veznih tablica.

Za preračun se primjenjuju vezne tablice između Računskog plana proračuna i kategorija ESA-e 2010, vezne tablice između računovodstvenih kategorija neprofitnih organizacija i kategorija ESA-e 2010, vezne tablice između računovodstvenih kategorija poduzetnika i kategorija ESA 2010 te vezne tablice za poduzetnike i banke reklasificirane u sektor opće države.

Primjenom spomenutih veznih tablica pojedine stavke izvornih financijskih izvještaja reklasificiraju se u odgovarajuće kategorije transakcija prema ESA-i 2010, čime se omogućuje usklađenost podataka s metodološkim zahtjevima Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa.

U sklopu kompilacije prema metodologiji ESA 2010 primjenjuju se odgovarajuće metodološke i statističke prilagodbe radi postizanja usklađenosti administrativnih i računovodstvenih podataka s konceptima nacionalnih računa, uključujući prilagodbe obuhvata, vremena evidentiranja transakcija te sektorske i ekonomske klasifikacije. Za transakcije za koje su dostupni relevantni administrativni izvori podataka primjenjuje se izravna kompilacija, dok se za pojedine kategorije primjenjuju procjene, ekstrapolacije i imputacije temeljene na povijesnim serijama, raspoloživim administrativnim podacima i drugim relevantnim pokazateljima. U sklopu tih postupaka provode se i specifične statističke prilagodbe propisane metodologijom ESA 2010, uključujući imputaciju usluga financijskog posredovanja indirektno mjerenih (FISIM), tretman istraživanja i razvoja kao kapitalne imovine te kapitalizaciju softvera proizvedenog za vlastitu upotrebu.

Revizijska politika

Tromjesečni nacionalni računi podliježu redovitim i izvanrednim revizijama u skladu s Revizijskom politikom za područje statistike nacionalnih računa i državnih financija /statistike prekomjernoga proračunskog manjka te ESA 2010 i EDP/GFS statističkim standardima. Revizije mogu nastati kao rezultat naknadne dostupnosti administrativnih podataka, metodoloških poboljšanja, promjena u izvorima podataka ili usklađivanja s godišnjim obračunima u domeni statistike javnih financija i nacionalnih računa. Sve revizije provode se na način kojim se postiže konzistentnost vremenskih serija te metodološka ispravnost i usporedivost podataka kroz vrijeme.

Definicije ključnih kategorija prihoda i rashoda

U skladu s metodologijom ESA 2010, nefinancijski računi sektora opće države temelje se na evidentiranju transakcija institucionalnih jedinica prema njihovoj ekonomskoj prirodi i učinku na neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje, B.9.

Neto uzajmljivanje (+) / neto pozajmljivanje (–) (B.9) razlika je između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda sektora opće države i njenih podsektora te pokazuje iznos sredstava raspoloživih za financiranje drugih sektora ili iznos sredstava koji je potrebno pribaviti zaduživanjem radi pokrića nefinancijskih transakcija. Pozitivna vrijednost označuje neto uzajmljivanje, odnosno višak sredstava nakon provedbe svih nefinancijskih transakcija, dok negativna vrijednost označuje neto pozajmljivanje, odnosno potrebu za dodatnim financiranjem.

Ukupni prihodi obuhvaćaju transakcije koje imaju pozitivan učinak na neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje (B.9). Uključuju poreze (D.2, D.5 i D.91), socijalne doprinose (D.61), prodaju dobara i usluga (P.11, P.12 i P.131), ostale tekuće prihode (D.3, D.4 i D.7) te ostale kapitalne prihode (D.92 i D.99). Pri kompilaciji ukupnih prihoda primjenjuju se odgovarajuće metodološke prilagodbe radi usklađivanja raspoloživih administrativnih i računovodstvenih podataka s konceptima i pravilima evidentiranja propisanima metodologijom ESA 2010.

Ukupni rashodi obuhvaćaju transakcije koje imaju negativan učinak na neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje (B.9). Uključuju međufaznu potrošnju (P.2), naknade zaposlenima (D.1), kamate (D.41), socijalne naknade osim socijalnih transfera u naravi (D.62), socijalne transfere u naravi putem tržišnih proizvođača (D.632), subvencije (D.3), ostale tekuće rashode (D.29, D.4 umanjen za D.41, D.5, D.7 i D.8) te kapitalne rashode koji obuhvaćaju bruto investicije (P.5), nabavu umanjenu za prodaju neproizvedene nefinancijske imovine (NP), investicijske potpore (D.92) i ostale kapitalne transfere (D.99).

Naknade zaposlenima (D.1) ukupna su naknada, u novcu ili naturi, koju poslodavac daje zaposleniku za obavljeni rad. Obuhvaćaju plaće i nadnice te doprinose poslodavaca. Stvarni doprinosi poslodavaca (D.121) odnose se na uplate koje poslodavci izvršavaju u korist zaposlenika sustavima socijalnog osiguranja i drugim sustavima povezanima sa zapošljavanjem radi ostvarivanja socijalnih prava. Imputirani doprinosi poslodavaca (D.122) izravna su plaćanja zaposlenicima ili bivšim zaposlenicima koja poslodavac izvršava bez posredovanja osiguravajućih društava ili autonomnih mirovinskih fondova i bez stvaranja posebnog fonda ili rezervacije, primjerice naknade plaće za razdoblja odsutnosti s rada zbog bolesti.

Porezi na proizvodnju i uvoz (D.2) obvezna su, nepovratna plaćanja u novcu ili naturi koja nameće opća država ili institucije Europske unije u vezi s proizvodnjom i uvozom dobara i usluga, zapošljavanjem rada te vlasništvom ili korištenjem zemljišta, građevina ili druge imovine u proizvodnom procesu. Ti porezi ne ovise o ostvarenoj dobiti proizvođača. Dijele se na poreze na proizvode (D.21), koji se plaćaju po jedinici proizvoda ili usluge ili kao postotak cijene odnosno vrijednosti transakcije, uključujući porez na dodanu vrijednost (D.211), uvozne pristojbe i carine bez PDV-a (D.212), ostale poreze na proizvode (D.214) te ostale poreze na proizvodnju (D.29), koji proizlaze iz sudjelovanja proizvođača u proizvodnom procesu, neovisno o količini ili vrijednosti proizvodnje.

Subvencije (D.3) jesu tekući nepovratni transferi koje opća država isplaćuje rezidentnim proizvođačima radi utjecaja na razinu proizvodnje, cijene proizvoda ili naknade faktora proizvodnje. Prema metodologiji ESA 2010 dijele se na subvencije na proizvode (D.31) i ostale subvencije na proizvodnju (D.39).

Vlasnički dohodak (D.4) nastaje kada vlasnici financijske imovine ili prirodnih resursa stavljaju tu imovinu na raspolaganje drugim institucionalnim jedinicama. Dohodak od financijske imovine investicijski je dohodak, dok se dohodak od prirodnih resursa iskazuje kao renta. Dohodak od imovine uključuje kamate (D.41), dohodak od raspodjele dobiti korporacija (D.42), reinvestiranu dobit izravnih stranih ulaganja (D.43), ostali investicijski dohodak (D.44) i rente (D.45).

Tekući porezi na dohodak i bogatstvo (D.5) obuhvaćaju obvezna, nepovratna plaćanja, u novcu ili naturi, koja se periodično nameću na dohodak i bogatstvo institucionalnih jedinica te određene periodične poreze koji nisu izravno povezani s dohotkom ili bogatstvom. Dijele se na poreze na dohodak (D.51) i ostale tekuće poreze (D.59).

Socijalni doprinosi (D.61) uključuju stvarne doprinose poslodavaca (D.611) i doprinose kućanstava (D.613). Stvarni doprinosi poslodavaca odnose se na doprinose koje poslodavci uplaćuju sustavima socijalnog osiguranja radi ostvarivanja socijalnih prava zaposlenika, dok doprinose kućanstava uplaćuju zaposlenici te samozaposlene i nezaposlene osobe u svoje ime.

Socijalne naknade osim socijalnih transfera u naravi (D.62) obuhvaćaju novčane naknade iz sustava socijalnog osiguranja (D.621), ostale naknade socijalnog osiguranja (D.622) te naknade socijalne pomoći u novcu (D.623).

Socijalni transferi u naravi (D.63) obuhvaćaju pojedinačna dobra i usluge koje opća država pruža kućanstvima besplatno ili po ekonomski neznačajnim cijenama. Dijele se na socijalne transfere u naravi iz netržišne proizvodnje opće države (D.631), koji se pružaju izravno korisnicima, i socijalne transfere u naravi putem tržišnih proizvođača (D.632), koji se ostvaruju putem nadoknada kućanstvima ili nabavom usluga od tržišnih proizvođača.

Ostali tekući transferi (D.7) transakcije su preraspodjele dohotka koje nisu obuhvaćene drugim kategorijama te mogu biti potraživanja ili obveze. Uključuju neto premije neživotnog osiguranja (D.71), naknade šteta iz neživotnog osiguranja (D.72), tekuću međunarodnu suradnju (D.74), razne tekuće transfere (D.75) te vlastita sredstva Europske unije temeljena na PDV-u i bruto nacionalnom dohotku (D.76), uključujući doprinos na temelju nerecikliranoga plastičnog ambalažnog otpada.

Kapitalni transferi (D.9) transakcije su povezane sa stjecanjem ili prijenosom imovine te dovode do odgovarajuće promjene financijske ili nefinancijske imovine institucionalnih jedinica. Obuhvaćaju kapitalne poreze (D.91), investicijske potpore (D.92) i ostale kapitalne transfere (D.99). Kapitalni porezi odnose se na poreze na imovinu i neto vrijednost koji se naplaćuju neredovito i u većim vremenskim razmacima, uključujući poreze na nasljedstva i darove.

Output (P.1) jest ukupna vrijednost proizvedenih dobara i usluga u obračunskom razdoblju. Prema metodologiji ESA 2010 razlikuje se tržišni output (P.11), output za vlastitu finalnu uporabu (P.12) i netržišni output (P.13), koji uključuje plaćanja za netržišni output (P.131) i ostali netržišni output (P.132).

Međufazna potrošnja (P.2) obuhvaća dobra i usluge korištene kao inpute u proizvodnom procesu, osim potrošnje stalnih sredstava.

Finalna potrošnja (P.3) odnosi se na izdatke rezidentnih institucionalnih jedinica za dobra i usluge namijenjene zadovoljavanju individualnih i kolektivnih potreba. Potrošnja opće države obuhvaća vrijednost vlastitog outputa opće države uvećanu za socijalne transfere u naravi i umanjenu za prodaju dobara i usluga.

Bruto investicije (P.5) obuhvaćaju bruto investicije u dugotrajnu imovinu (P.51g), promjene zaliha (P.52) i nabavu umanjenu za prodaju neproizvedene nefinancijske imovine (P.53).

Potrošnja fiksnoga kapitala (P.51c) jest smanjenje vrijednosti stalnih sredstava zbog fizičkog trošenja, očekivanog zastarijevanja ili uobičajenog gubitka vrijednosti s vremenom.

Neproizvedena nefinancijska imovina (NP) obuhvaća prirodne resurse, ugovore, licencije i drugu imovinu koja nije nastala u proizvodnom procesu.

Kratice

EDP          postupak prekomjernog deficita

ESA          Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa

Eurostat    Statistički ured Europske unije

EZ            Europska zajednica

HŽ            Hrvatske željeznice

GFS          statistika državnih financija (Government Finance Statistics)

PDV          porez na dodanu vrijednost

PR-RAS    Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima

mil.           milijun

Znakovi

...              ne raspolaže se podatkom

0,00          podatak je manji od 0,005 upotrijebljene mjerne jedinice